vijesti

Ulaskom u 21. stoljeće, učestalost, trajanje i intenzitet toplinskih valova značajno su se povećali; 21. i 22. ovog mjeseca globalna temperatura dosegla je rekordnu razinu dva dana zaredom. Visoke temperature mogu dovesti do niza zdravstvenih rizika poput srčanih i respiratornih bolesti, posebno za osjetljive populacije poput starijih osoba, kroničnih bolesti i prekomjerne težine. Međutim, individualne i grupne preventivne mjere mogu učinkovito smanjiti štetu visokih temperatura po zdravlje.

Od Industrijske revolucije, klimatske promjene dovele su do porasta prosječne globalne temperature od 1,1 °C. Ako se emisije stakleničkih plinova značajno ne smanje, očekuje se da će prosječna globalna temperatura porasti za 2,5-2,9 °C do kraja ovog stoljeća. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) došao je do jasnog zaključka da su ljudske aktivnosti, posebno izgaranje fosilnih goriva, uzrok općeg zagrijavanja atmosfere, kopna i oceana.

Unatoč fluktuacijama, općenito se učestalost i trajanje ekstremno visokih temperatura povećavaju, dok se ekstremna hladnoća smanjuje. Složeni događaji poput suša ili šumskih požara koji se javljaju istovremeno s toplinskim valovima postali su sve češći, a očekuje se da će njihova učestalost nastaviti rasti.

Nedavna studija pokazuje da se između 1991. i 2018. više od jedne trećine smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom u 43 zemlje, uključujući Sjedinjene Države, može pripisati antropogenim emisijama stakleničkih plinova.

Razumijevanje široko rasprostranjenog utjecaja ekstremnih vrućina na zdravlje ključno je za usmjeravanje liječenja pacijenata i medicinskih usluga, kao i za razvoj sveobuhvatnijih strategija za ublažavanje i prilagodbu rastućim temperaturama. Ovaj članak sažima epidemiološke dokaze o zdravstvenim opasnostima uzrokovanim visokim temperaturama, pretjeranom utjecaju visokih temperatura na ranjive skupine te zaštitnim mjerama na individualnoj i grupnoj razini usmjerenima na ublažavanje tih rizika.

Izloženost visokim temperaturama i zdravstveni rizici

I kratkoročno i dugoročno, izloženost visokim temperaturama može ozbiljno utjecati na ljudsko zdravlje. Visoke temperature također neizravno utječu na zdravlje putem okolišnih čimbenika poput smanjene kvalitete i količine usjeva i opskrbe vodom, kao i povećanja ozona pri tlu. Najveći utjecaj visokih temperatura na zdravlje javlja se u ekstremnim toplinskim uvjetima, a učinci temperatura koje premašuju povijesne norme na zdravlje široko su prepoznati.

Akutne bolesti povezane s visokim temperaturama uključuju toplinski osip (mali mjehurići, papule ili pustule uzrokovane začepljenjem znojnih žlijezda), toplinske grčeve (bolne nevoljne kontrakcije mišića uzrokovane dehidracijom i neravnotežom elektrolita zbog znojenja), oticanje vrućom vodom, toplinsku sinkopu (obično povezanu s duljim stajanjem ili promjenom položaja tijela na visokim temperaturama, dijelom zbog dehidracije), toplinsku iscrpljenost i toplinski udar. Toplinska iscrpljenost obično se manifestira kao umor, slabost, vrtoglavica, glavobolja, obilno znojenje, grčevi mišića i ubrzan puls; Pacijentova tjelesna temperatura može se povećati, ali njegovo mentalno stanje je normalno. Toplinski udar odnosi se na promjene u funkciji središnjeg živčanog sustava kada tjelesna temperatura prijeđe 40 °C, što može napredovati do višestrukog zatajenja organa i smrti.

Odstupanje od povijesnih normi temperature može ozbiljno utjecati na fiziološku toleranciju i prilagodljivost visokim temperaturama. I apsolutno visoke temperature (kao što je 37 °C) i relativno visoke temperature (kao što je 99. percentil izračunat na temelju povijesnih temperatura) mogu dovesti do visokih stopa smrtnosti tijekom toplinskih valova. Čak i bez ekstremnih vrućina, vruće vrijeme i dalje može uzrokovati štetu ljudskom tijelu.

Čak i uz klimatizaciju i druge čimbenike koji igraju ulogu u procesu prilagodbe, približavamo se granicama naše fiziološke i društvene prilagodljivosti. Kritična točka uključuje sposobnost postojeće energetske infrastrukture da dugoročno zadovolji potrebe za hlađenjem, kao i troškove proširenja infrastrukture kako bi se zadovoljile te potrebe.

Populacija visokog rizika

I osjetljivost (unutarnji čimbenici) i ranjivost (vanjski čimbenici) mogu promijeniti utjecaj visokih temperatura na zdravlje. Marginalizirane etničke skupine ili nizak socioekonomski status ključni su čimbenici koji utječu na rizik, ali i drugi čimbenici mogu povećati rizik od negativnih utjecaja na zdravlje, uključujući socijalnu izolaciju, ekstremnu dob, komorbiditete i uporabu lijekova. Pacijenti sa srčanim, cerebrovaskularnim, respiratornim ili bubrežnim bolestima, dijabetesom i demencijom, kao i pacijenti koji uzimaju diuretike, antihipertenzivne lijekove, druge kardiovaskularne lijekove, neke psihotropne lijekove, antihistaminike i druge lijekove, imat će povećan rizik od bolesti povezanih s hipertermijom.

Buduće potrebe i smjernice
Potrebno je provesti daljnja istraživanja kako bi se razumjele koristi od prevencije toplinskog udara i mjera hlađenja na individualnoj i zajedničkoj razini, budući da mnoge mjere imaju sinergijske koristi, poput parkova i drugih zelenih površina koje mogu povećati sportske aktivnosti, poboljšati mentalno zdravlje i socijalnu koheziju. Potrebno je ojačati standardno izvještavanje o ozljedama povezanim s toplinom, uključujući šifre Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB), kako bi se odrazili neizravni učinci visokih temperatura na zdravlje, a ne samo izravni učinci.

Trenutno ne postoji univerzalno prihvaćena definicija smrtnih slučajeva povezanih s visokim temperaturama. Jasne i točne statistike o bolestima i smrtnim slučajevima povezanim s vrućinom mogu pomoći zajednicama i kreatorima politika da odrede prioritet zdravstvenog tereta povezanog s visokim temperaturama i razviju rješenja. Osim toga, potrebne su longitudinalne kohortne studije kako bi se bolje utvrdili različiti utjecaji visokih temperatura na zdravlje na temelju karakteristika različitih regija i populacija, kao i vremenskih trendova prilagodbe.

Potrebno je provesti multisektorska istraživanja kako bi se bolje razumjeli izravni i neizravni utjecaji klimatskih promjena na zdravlje i identificirale učinkovite strategije za jačanje otpornosti, poput vodoopskrbe i kanalizacije, energije, prometa, poljoprivrede i urbanog planiranja. Posebnu pozornost treba posvetiti skupinama s najvećim rizikom (kao što su zajednice druge boje kože, stanovništvo s niskim prihodima i pojedinci koji pripadaju različitim skupinama visokog rizika) te bi trebalo razviti učinkovite strategije prilagodbe.
Zaključak
Klimatske promjene stalno povisuju temperature i povećavaju učestalost, trajanje i intenzitet toplinskih valova, što dovodi do raznih negativnih zdravstvenih posljedica. Raspodjela gore navedenih utjecaja nije pravedna, a neki pojedinci i skupine su posebno pogođeni. Potrebno je razviti strategije intervencije i politike usmjerene na određene lokacije i populacije kako bi se utjecaj visokih temperatura na zdravlje sveo na najmanju moguću mjeru.